Prirodna plavusa

srijeda, 21.05.2008.

Ma idem ja doma na odmor

ej narode vratija se sime, di je bija... ha ha
sta da pisem ima svasta i nista. Jos sam u danskoj, daleko od svega i blizu svemu . Ko i svi mi sto smo vanka imam sve a o da nemam nista..tipicno.( blizu H.C. Andersen)= Jebena pepeljuga ali ne njegova
sad sam umorna od svega i idem lec. probam naci obalu tuge da je cujem nema sanse. prije cu dobiti na lotu.. cujemo ili pisemo se

- 01:26 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 10.03.2007.

Pitanje 4: Vjerujete li u sudbinu?

Kad govorimo o ljubavi gotovo uvijek mislimo iskljucivo na ljubav izmedu zene i muskarca.
Uvijek sam se pitala zasto to?
Ljubav je sve oko nas i tek onda kad to shvatimo nekako je lakse hodati kroz sve zivotne nedace i zagonetke koje netko tamo gore stavlja pred nas.
Ja vjerujem u sudbinu. Mislim da je sve negdje gore zapisano i da mi zivimo sve ono sto nam je namjenjeno vec odavno prije nego smo se rodili.
Oviha dana puno razmisljam o sudbini. Islam kaze da postoje trenutci kada se sastanu nasa proslost i nasa buducnost. To je istina. Istina je da je ljubav prisutna u svemu ali mi je ne vidimo kao ljubav.
Jer smo od malena uceni da trazimo samo jednu vrstu ljubavi pa sve druge njezine oblike uzimamo olako.
Sinoc sam bila na koncertu Kim Larsena.
On je ovdje najpopularniji pjevac i jako je dobar. Kao recimo nas Giboni. E sad, kad vec godinu dana zivim ovdje navikla sam da vidim hendikepirane ljude svugdje, njima je omogucen sto normalniji zivot u socijalnom smislu pogotovo.
Sinoc na tom koncertu od oko 10.000 ljudi bilo je i oko 30 hendikepiranih osoba i isto toliko mongoloida. To je bilo tako lijepo za vidjeti.
Svaka je ta osoba imala sa sobom pratioca. Neki su cak bili i u bolnickim krevetima. I to je ljubav. Doveli su ih da vide najvecu danski zvijezdu.
Pola njih nije ni bilo svjesno gdje su ali su ipak bili tu i tko zna, mozda su za trenutak osjetili ljubav od onih koji su ih doveli, od njega koji je pjevao, jer ih je pozdravio i rekao da je jako pocascen jer su dosli da ga cuju ili od nas ostalih zdravih koji smo se svi za trenutak posramili jer su nasi svi problemi nevazni pred onim sto je sudbina nadredila tim jadnim ljudima.
Sinoc sam rekla hvala u sebi. Hvala jer sam zdrava, hvala jer su zdravi sve koje volim, hvala, jer su svi moji problemi rijesivi, hvala jer znam da ima puno vrsta ljubavi i jer sam naucila da cijenim svaku.
Danas pitam: Vjerujete li u sudbinu?

Mislite li da je ona tu da nas nauci, opomene, da nam otvori oci onda kada ne vidimo ili ne zelimo vidjeti?

Prije nekoliko godina kad sam radila u knizari, usao je jedan covijek sa svojim sinom. Sin je htio knjigu a otac je rekao da ne moze dobiti knjigu, jer ce pokvariti vid ako bude puno citao. Moj profesor, vlasnik knjizare, nije nista komentirao ali ja jesam, nisam se mogla suzdrzati pa sam rekla: Znate gospodine ima puno ljudi koji su slijepi uprkos dobrome vidu a cini me se da ste vi jedan od njih.
Moj profesor nije rekao tad nista, nego je kasnije rekao: U pravu si ti, znas i ja bi mu isto rekao. Nisu samo oci one koje trebaju biti otvorene, srce treba biti otvoreno prije svega.

- 11:21 - Komentari (9) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.03.2007.

Pitanje 3. Mislite li da je muzika jedina magija dostupna svakom covjeku?

Ta Ophera je neki cudnovati lokal sa toliko ne stila i kica da stvarno trebas biti dobro nadrogiran da bi mogao podnijeti tu ruznocu.
Estetika i still nula bodova.
Na ulazu umjesto ulaznica dobili smo pecate na ruke. Kako sam bila ponosna. Hej dobila i ja pecat sa likom marihuane na ruku. Ja vjecita protivnica konzumiranja ikakvih droga imam tu cudnovatu malu biljkicu upecatiranu na svojoj desnoj ruci.
Haj dobro, mislim ja, sreca ne mogu biti ovisna o pecatu.

Mati mila kad smo krenuli za stol. Bilo je ljudi sa kravatama ali bogami i onih koji su se zadnji put okupali kad su bili bebe.
Ja i moja nerc bunda nismo pripadali ondje nikako. Osjecala sam se kao svemirac pa sam je odnah skinula i poslozila.
Svaka upadnost bi tu mogla biti opasna pa sam i ja kao kameleon promijenila boje da bih izbjegla eventualne nezgode. Kada su se oci privikle na polumrak i crvenu svjetlost mislila sam da zivim u svojoj vlastitoj nocnoj mori.
Cudne udrogirane face sa botiljama tuborga su krstarile okolo, po lokalu. Bila je to Ophera, bez Pavarottia.
Bog se ovdje dobro nasalio pa je izmjesao bas sve. I lijepo i ruzno i staro i mlado i bogato i siromasno i tirjezno i pijano..
Tad sam mislila da ce moji domacini tu plesati sluzbeno i nekako mi je to donijelo olaksanje. Mislim ja, ma daj plavuso, ovi ovdje ne vole narodne plesove, odma ce ih izbaciti vanka, pa budi spremna na mogucu evakuaciju.

Crvena zavjesa na bini se je razmakla i izasle su dvije mlade cure od oko 20 godina jedna sa saksofonom a druga sa violinom. Negdje iza njih u polimraku sijedio je jedan stari ofucani harmonikas.
Od ljepote zvuka iz prvih taktova iz njihovih instrumenata ja sam presla u drugu dimenziju. Moje usi nisu mogle vjerovati.
Vjerojatno od one silne ruznoce okolo ti su me zvuci jako ugodno sokirali. Svirali su sve i Kazacok i Sirtaki i Kan Kan. Nakon prve pauze pocele su pjevati. Uglavnom makedonske pjesme. Jovano Jovance itd. Jebote.. U sred Christianije, dvije dankinje pjevaju Jovano Jovance, i cijeli lokal od oko 100 ljudi pjeva sa njima u glas.
U takvim se trenutcima srce otvori i padnu sve predrasude, barem jesu moje. Tako su svi bili slatki i veseli. Ovi moji su naravno plesali. Na posljetku su se uhvatili u veliko kolo i kruzili okolo lokala, ko na srpskim vjencanjima.
Mati mila, svaka im cast. Cure sto sviraju su dosle za nas stol. Iz razgovora sa njima sam saznala da su dankinje u orginalu, nikad nisu bile dole na balkanu, da su fascinirane ciganskom muzikom.
Da bi rado u Dubrovnik na ljeto itd. 4 sata odlicne svirke i pjesme su prosle kao pola sata negdje druge.
Posljednja pjesma je bila za mene, za malu iz Dubrovnika. Pjevale su Durdev dan, prvo na ciganskom pa na nasem. I one i ja i svi.
Jakov me je pitao kako se osjecam, jesam li kuci, i reko da je zelio toliko da mi ugodi i da je bas sve bilo isplanirano zbog mene na ovaj nacin inace bi oni sve po svom jer svi su danci.

Ja sam rekla na nisam kuci ali vec odavno nisam bila tako tako blizu.
Sve zbog muzike.
Pitanje 3: MIslite li da je muzika jedina magija dostupna svakom covjeku?

- 08:15 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 03.03.2007.

Pitanje 2. Mislite li da je previse demokracije stetno?

Sinoc smo bili na jednom rodendanu. To je jedan prijatelj od moga muza, slavio 49 godina zivota, a ja sam bila pocasni gost.
Za moju dusu, jer sam bila jedina koja nije dankinja isli smo u restoran, inace jako popularan u Danskoj, koji se zove ni manje ni vise nego Hercegovina.
Vlasnici su nasi hrvati odozdo negdje.
Na rodendanu nas je bilo 20.
Zanimljivo je bilo cuti, kuhara Drageca, kada kaze: Sta je mala dubrovcanka, sta ces sad jesti? Napokon nasa dusa, napokon me netko pita na mom vlastitiom jeziku sta bih jela.. Radosti mojoj nije bilo kraja.

U restoranu je bio pravi balkan stimung koji ja inace izbjegavam, ali mi je sinoc jako pasao. Valjda jer sam jako homesick.

Svirali su cigani, jedan violinu a drugi harmoniku.
Ja nisam tada znala da sijedim zapravo sa skupinom danaca koji vole nase folklorne plesove, Tako da su moj domacin i njegovi prijatelji koje prvi put vidim u zivotu, na prve taktove ustali i zaplesali Kazacok, svi kao jedan.
Cijeli je restoran ustao na noge da ima aplaudira. Mome soku nije bilo kraja.

U sred Danske u srcu Kopenhagena cigani su dosli i na moje uho mi zapjevali, Durdev dan, ( koji inace obozavam pogotovo verziju B. dugmeta ).

I sve je bilo sinoc za me, za onu malu iz Dubrovnika. Hvala vam, dobri ljudi......

Kada smo pojeli, Jakov ( slavljenik ) je rekao.

Sadi idemo vani cekaju nas taksiji pa u Christianiu.
Tamo jos nisam bila.
To je kultni dio grada i svi koji zive tamo ili idu tamo imaju jedan zajednicki interes, lake droge.
To je dio Kopenhagena, koji je pomalo anarhican, tu ne vrijede puno zakoni, tu se hasis prodaje na ulicama kao u nas ljeti sladoled na pokretnim vitrinama.
Ali samo hasis i trava.
Tu nema mjesta crvenim i zutim pililama. To je zabranjeno i stanovnici Christianije to ne trpe. Te su droge opasne, reci ce vam .
Na ulazu stoji velika tabla na kojoj pise CHRISTIANIJA.

Zabranjeno je fotografiranje, i to vas moze stajati zivota.
Ulice su bez rasvjete i jedina svijetlost dolazi i velikih buradi u kojima gori vatra.

Pitanje 2: Mislite li da je previse demokracije stetno ??

U Christianiji je poznata Pusher ulica.

Prije nekoliko godina, pusheri su strajkali. Kod nas strajkaju prosvjetni radnici a ovdje pusheri.
Mi smo krenuli u lokal koji se zove OPHERA

Nastavak sutra, idem vidjeti vijesti..

- 21:20 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 01.03.2007.

Pitanje 1. Sta je normalno?

Meni ovdje gdje skoro nitko ne prica moj jezik, a i oni koji ga pricaju ne vole diskutirati, fale razgovori, dugi razgovori i obicna razmjena misljena.
Voljela bih znati sto je definicija normalnoga.

Naravno to je neobjasnjivo, ali bi bilo dobro cuti osobna misljena od osoba koje govore moj vlastiti jezik i prema tome imaju sposobnost izrazavanja vlastitih misli sa lakocom koju mozemo imati uglavnom na materinjem jeziku.

Od danas svaki moj blog ce imati pitanje.
Pitanje 1.
Sto je normalno? ili (definicaija normalnoga)

Pojasnjenje:
Pitanje je proisteklo iz mojeg danasnjeg razgovora sa mojim prijateljem svecenikom, kojeg sam vec spomonjala u svojim blogovima.
Danas su u Danskoj veliki neredi a u svezi kuce za mlade, koja je prodana jednoj extremnoj sekti, koja je vlasnik kuce ali je mladi ljudi koriste vec sedam godina.
Oni su mladi beskucnici koji pokusavaju biti samostalni i to im je prva stanica na putu koji se zove zivot.

Ta sekta ne zeli ni po koju cijenu prodati tu kucu, grupi bogatih ljudi, koji su opet odlucili da podrze te mlade ljude, koji imaju svoj kutak, i svoje male projekte, pa pomazu starijim i nemocnima, ili daju besplatno toplo jelo za "ne mlade beskucnike".

A svota novca koja je ponudena toj sekti, koja se zove Bozja kuca je zapravo basnoslovna. Sekta moze imati 5 takvih kuca za iste novce.

Medutim sekta je rekla izricito i specificno: " Nema tih para na svijetu za koju bi smo mi prodali tu kucu tim mladim i raskalsenim osobama, koje se drogiraju, konzumiraju alkohol i seksaju sa kim god tko stigne"
I tako je policija jutros u sedam sati upala u kucu, istjerala te mlade vani, dok su spavali, jer su vlasnici, ta sekta, odlucili da kucu sruse.
Sad ti mladi ljudi protestiraju cijeli dan na ulicama, gadaju policiju ciglama, pale smece itd.
Sad ta policija tjera te mlade suzavcima, pjenom, hapsi ih je je njihog idealizam ipak nesto previse za tu sektu i sad su svi u pravu a ipak svi u krivu.

Ja sam danas rekla sveceniku, da je normalno da se mladi ljudi bore za svoje ideale. I ja sam i svi smo mi to radili.
Ali gdje je granica normalnoga i kad ono postaje nenormalno?

- 21:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 27.02.2007.

Sreca i nesreca

Ja sam bolesna.
Vec tri dana me nosa gripa i visoka temparatura.
Danima ne izlazim iz kreveta i to me iritira.
Vani je danas -8 a ja imam 39.8. To je ubitacna kombinacija. Dode mi da odem i legnem u onu hrpu snijega na teraci.
Jos malo pa ja i cijela moja danska obitelj i jos neki dobri prijatelji putujemo mojoj kuci u Dubrovnik. Imamo let za Split. Tako sam sretna. Napokon kuci.
Doazi nas po 8 u dva navrata.
Slavit cemo tri rodendana i Uskrs dole.
Ponekad mi se cini da nisam bila doma sto godina. Ne moze bozje celjade imati sve. Tako je to.
Samo da ozdravim i da se ovo ne iskomplicira..

Neki sam dan srela Saru, moju frendicu iz Afrike.
Nisam ni primjetila da je nema.
A ona jadna isla kuci u Afriku da pokopa brata, koji je ubijen iz pistolja, sa tri hitca. Strasno.
Jos jedna od mojih prijateljica kojoj je jako tesko u zivotu.
Vec sam pitala mog prijatelja, svecenika da sa njom razgovara, da joj proba bar malo olaksati.
Spisak onih kojima je potrebna snaga za nastaviti dalje, je ovdje poveliki. Pitam se zasto?
Mozda jer Danci u principu ne vjeruju u boga, pa je jako tesko isplivati i raznoraznih kriza kroz koje prolaze.
Ja jedino znam da smo svi sretni i nesretni na razne nacine, ali u vecini slucajeva nismo svjesni srece a za divno cudo uvijek smo svjesni nesrece.
I tako vam je to. Idem kuhat caj i ocajavati..

- 08:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 21.02.2007.

Hans Cristian Andersen

Vec 24 sata pada snijeg.
Danska je skoro paralizirana od snjezne mecave koja ju je zahvatila.
Meni je ovo prva snjezna oluja u zivotu. Ja koja sam iz grada ( Dubrovika ) i koja je vidjela snijeg tri puta u zivotu ovo je jako tesko.
Hladno je i ima oko -10C. U Norveskoj je ovih dana bilo -45C
Onaj me Kacunko jako nervira, bas je jadan i patetican. Njemu nema spasa. Sramota i to mi je katolicki pop.
Ma ko ga ....
Vani je jako lijepo i idilicno.
Ponekad razumijem Andersena, Danska pod snijegom je nesto najlepse sto oci mogu vidjeti.
Kazu ovdje da je bio homoseksualac. Moguce.

Ja se uvijek sjetim jedne moje stare frendice, koja se bila posvadala sa muzem, i kad joj je dosla mama u posjetu i pocela da sere kvake,kao; Zena mora da slusa; Nije njemu lako a ti moras trpiti jer ce sve ipak na kraju biti u redu itd...
Ona je, ta moje frendica pogledala u mene pa onda u mamu i samo joj rekla: Ti suti ti si ovo sve kriva i sve tvoje posrane bajke o princu na konju, i zbog toga sto si me naucíla da vjerujem u bajke ja sad imam samo konja a princa nikada necu imati.

Mama je samo jadnim glasom rekla: Nisam ja kriva nego onaj Hans..

I tako je to u zivotu, nevjeruj u bajke, kao i sada kad pogledam vani sve je prelijepo, ali kad izadem i osjetim tu bijelinu i hladnocu, ni ja ne vjerujem u bajke.
Nije sve onako kako vidimo nego kako i vidimo i osjetimo

- 23:04 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.02.2007.

Posrana i bez ponosa

Danas sam ok i da nije ove zime mogla bi biti skroz sretna. Ali sta smo ti mi ljudi. Posrani. Uvijek nesto fali i kad dobije ono sto je falilo danas sutra odma zafali nesto drugo. Tako i ja.
Ali eto, kad pogledam oko sebe sve je ok u mom zivotu.
Eto neki dan mi je bila Anabeth, onda kad smo igrali rukomet mi i danci.
Napila se je ko majka. Ocajno i odvratno. Mi imamo stan na dvije etaze tako da se strovalila niz stepenice i ja opet mislim ajde otpratit cu je kuci. Kad smo usli u njiezin stan u kojem zivi sa svojim dragim, prvo je pala preko nekakvih kasuna i posjekla lice od ocala.
Ja je fino stavila u krevet, svukla i tako to. Njezin me dragi pita kako mi je muz i tako, kad ona na vratima od sobe onako pijano pateticna sere kvake kao i obicno.
Ja je nisam razumjela a njie ni on, njezin dragi kad je prvo onako u skroz pateticnom izdanju, ocajne zene, u ofucanim tangicama, zena og 50 godina, kojoj sve visi, pocela prvo pisati pa onda srati.
To je bilo nesto najzalsonije sto sam vidjela u svom zivotu. Ona nije imala ni malo srama ni stida jer to stoji i sere u svakom i bukvalnom smislu.
Mene je bilo sramota jer nju nije. One se skocio, gurno je u wc, a ja istrcala na terasu od silnoga smrada. Uzo mop i pere.
Ona govna lete po stanu od njegove nervoze jer on mlati sa onom tzv. vjesticom.
I taman kad je ko malo pocistio dolazi kraljica patetike iz wc-a onako jos sva od govana i pijana. Pocela je vriska ponovo, i onda ja mislim, ma pijana je pusti je pa sutra to rijesi.
I kazem njemu udi u banju i upali mi tus de je saperm od govana.
I tako je i bilo. Ja sam je oprala i legla u krevet, dosla kuci, pola noci nisam spavala od soka i nevjerice. Zar je to moguce da se neko tako napije da ne moze kontrolirati potrebu za wc-om-
Ona od tada nije nikad nazvala ni rekla sory ili hvala. Najgore je biti jadan u dusi, i mozes biti posran ali ima nesto sto se zove ponos i on vrijedi zlata.

- 21:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 29.01.2007.

Hitno prodajem bubreg bivsega muza

Odoh ja spavati.
Umorna sam i danas me srce ne slusa, preskace cijeli dan.
Nemam sta da kazem. Umorna sam i mislim da je bog bio milostiv prema zivotinjama.
One ne moraju raditi ni placati racune.
Samo mi ljudi to moramo.( Nije ti to bas fer boze dragi..) a jos one zilotinje koje spavaju zimski san i meni bi to dobro pasalo..ajme gusta, prespavas zimu i to je to.
ma jasta.
Moj mi bivsi muz jos uvijek pije krv na slamku. Marija nije dobra u skoli tj, jako joj lose ide, a kako i nece sa nijm, male su sanse da ista pametno cuje ili vidi.

Skoro sam sva isprepadana,i ona socijalna sluzba u onoj jebenoj bosni ne vrijedi nista.
Nije mi jasno. Ona nece da uci, petlja i laze i valjda je i zato ostala da zivi sa njim jer meni to ne moze.
A ja nemogu puno odavde da pomognem osim sto silnu lovu trosima na telefon..I tako moje srce preskace i ja sam sva nasekirana.
Treba stvarno sve muskarce kretene likvidirati. Evo on, samo zagorcava zivot svima.
On je upisao u onu jebenu gimanaziju da izljeci svoje komplekse a njoj jadnoj ne ide pa ne ide. Sta jos da mu kazem.

On kupio diplomu a ona ce na fakultet taman on bubreg prodo (tako on kaze). I tako mi dode da stavim oglas u novine: Jedan kreten prodaje bubreg da mu kcer zavrsi gimnaziju i fakultet.

Jao jao invalida mati moja, a i ona zna kakav je on a ne sljivi ni pet posto.

Srce moje smiri mi se ima jos puno bitki ispred nas.
Umorna sam, boze ti spasi na sviju od svega.

- 23:22 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 20.01.2007.

Pun mi te je kurac

bang bang bang
Ovo je za mog bivseg muza. Najbolje mu je da se upuca.. Nikakva korist od njega.
Cijeli je zivot parazit i nema nikakve svrhe.
Heroj bez muda.
Hrabar samo kad je sa zenama a pickica manja od makovog zrna kad su muski u pitanju.
Ratovo tri dana pa onda cuvo majku ostatak rata i sad niko ko on... dobio penziju branitelja, kuku boze,, sramote za prave branitelje...aaaaaaaaaj
Jada boze.
Nikad nije radio niti radi dan danas, Ruku na srce i to je jedna vrsta umjetnosti.
Vazda se grebe a svi njemu duzni a on nikome.

A idi papak, nema vise mamice..jao jao jadan ti..samo ti prijeti, to je jedino sto znas, primitivni parazit..
Pun mi te kurac vise